Na putovanja nosimo gotove kašice i naše djevojčice ih jedu na trgovima, livadama ili uz jezera
Poznato televizijsko lice Nevena Rendeli Vejzović ponosna je mama tri predivne djevojčice Mare, Lee i Vite. U Neveninu i Makovu obitelj prvo su došle četvorogodišnje blizanke Mare i Lea da bi već nakon godinu i pol presretni roditelji dočekali i malenu Vitu. Nevena danas vodi vlastitu PR agenciju Primetime komunikacije, dok je njezin suprug Mak Vejzović nagrađivani snimatelj i fotograf zaposlen na HTV-u. Takav poslovni ritam zasigurno diktira i užurban obiteljski raspored pa smo Nevenu upitali o tajnama uspješnih mama i koliko je izazovno odgajati troje djece u gotovo istoj dobi znajući da je svaka, naravno, potpuno različita; od onoga što vole ili što ih zabavlja do okusa hrane koju preferiraju. Prvi koraci su uvijek najteži pa pretpostavljamo da je prva godina s djecom i za Nevenu bila najizazovnija.
Iako mi je cijelo razdoblje do njihove prve godine u magli jer je bilo jako hektično, sjećam se da smo s dohranom krenuli s nepunih 6 mjeseci i prve Bebivita kašice su bile kombinacije povrća i voća. Avokado, jabuka, kruška, kasnije i žitarice: proso, amaranth, palenta... - govori Nevena.
Govori o tome i što zdrava hrana predstavlja za njezinu obitelj: "Znači nam dosta, no opet trudimo se od toga ne raditi dramu nego pokušavamo normalno živjeti najbolje što znamo. Tako moje djevojčice (4 i 2 i pol) donedavno nisu znale što je pomfrit i hamburger dok se na jednom dječjem rođendanu nisu susrele s tim. Ne zato što im ja to ne bih nikada dozvolila jesti već jednostavno u našoj kuhinji za njih tome nije bilo mjesta. Sigurno ne u prve dvije godine života. Svaki dan se trudimo da jedu juhicu s mesom ili ribom ali tokom dana pojedu i slatkiš i sladoled ili nešto što se ne bi moglo nazvati baš zdravim."
Obitelj Rendeli Vejzović o zdravom načinu života brine i kroz ljubav prema sportu pa Nevena i Mak redovito rekreativno trče, a odnedavno su se zaljubili i u planinarenje. U početku su planinske vrhove otkrivali samo roditelji, no brzo je došlo vrijeme i za podmladak.
Nedavno smo ih poveli prvi put sa sobom i to se pokazalo kao pun pogodak. Djeca nas često iznenade svojim mogućnostima. Nešto što se nama činilo na prvu preteško za njih, one su bez pogovora odradila. Samo je važno da ih zainteresirate, da im je zanimljivo, ispričate im neku priču i hop, moje su curke tako propješačile 7 km. Također, na prvo dalje putovanje s njima smo išli kad su blizanke imale 7, 8 mjeseci i taman su krenule s dohranom.
Iako smo im do tad uglavnom kašice pripremali kod kuće ovaj smo put sa sobom nosili kupovne, Iako sam bila u strahu hoće li osjetiti tu promjenu, nije bilo takvih problema. Najdraže su im bileBEBIVITA voćne kašice, a putovanje smo organizirali sa stajanjima u periodima njihovih obroka i nespavanja pa su tako jele kašice nasred trga u Trstu, Veroni, na livadi pored jezera La Guarda.
Veselo i zanimljivo iskustvo koje bih preporučila samo najizdržljivijima. - ispričala je TV zvijezda koja u istom dahu otkriva i gdje se krije tajna njezine uspješnosti: "Moja tajna je u mojoj mami. Ona nam pomaže od prvog dana kad su blizanke došle kući pa do njihovog odlaska u vrtić i Vitinog dolaska u obitelj. S blizancima je prvih nekoliko mjeseci uistinu teško i tu nam je trebala njezina pomoć stalno, iako smo i tako svi padali s nogu od umora. Kasnije je postalo lakše ali onda sam ja već opet bila trudna i došla je još jedna beba u kuću nakon godine i pol. Iskreno da nemamo njezinu pomoć ne znam kako bismo se organizirali. Suprug je cijelo to vrijeme kad su bile male bebe radio, ja sam se oporavljala od carskog reza i rizične trudnoće, onda kasnije je on otišao na rodiljni a ja sam počela raditi. Sad kad su sve tri u vrtiću tokom dana malo smo svi odahnuli." Odmah nam se nameće pitanje predstavlja li poseban izazov brinuti se o tri curice koje su gotovo vršnjakinje istovremeno.
U početku su nam se svi divili kako mi hendlamo zapravo tri male bebe ali sad već mogu reći da je ta mala razlika u godinama stvarno prednost. One sve rade zajedno, igraju se, spavaju u isto vrijeme, svađaju se naravno ali Vita je uz starije sestrice imala nevjerojatan prirodni podražaj za bržim razvojem. S Vitom je sve bilo lakše. Ona je propuzala s pet mjeseci, s deset je već hodala. Prve riječi je izgovorila s godinu dana a dohrana je s njom išla bez problema. Gledala je od malena kako papaju starije seke pa s njom nije bilo onih početničkih problema kao s ostalom djecom. Iako sam Vitu najdulje dojila, vrlo brzo se navikla i na hranu sa žlicom.Tako da je kod nas uvijek veselo. - kaže Nevena.
Protekla godina bila je posebna u životu svake obitelji jer smo iskusili pandemiju i zastoj svakodnevnih aktivnosti, a Zagrepčani su se bili prisiljeni s potresom i njegovim posljedicama. Nevena je predsjednica udruge SOS Zagreb u kojoj su građani centra Zagreba okupljeni na zadatku komunikacije s lokalnom i državnom vlašću vezano u prekasni početak obnove grada. Koliko su njezina djeca osjetila stres godine koja ni u jednom smislu nije bila uobičajena: “ U principu su one premale da bi im to objašnjavala. U toku lockdowna bilo im je čudno da ne idu u vrtić ali zapravo su bile sretne što smo svi zajedno doma. Njima je za razliku od nas karantena bila ludo zabavna. Trudili smo se od malih nogu objašnjavati im važnost higijene, pranja ruku, zubi pa nekako s tim sad u pandemiji nismo imali pretjeranih problema.”
Mama Nevena ističe što je njoj i suprugu najvažnije u odgoju djece: "Najvažnije mi je da su samosvjesne, pristojne i dobre prema drugima. Jako me razveselio nedavni komentar prijateljice da nije vidjela pristojniju djecu. Da se razumijemo znaju i one biti tvrdoglave i neposlušne, ali nekako se trudimo odgajati ih tako da su tolerantne prema drugima, da nisu sebične i da ne povrijede namjerno ili nenamjerno druge oko sebe. Na kraju voljela bih da odrastu i sretne i samouvjerene mlade žene. I za kraj zamolili smo da opiše svoju obitelj:
"Ludilo na treću. Mi smo jedna sretna obitelj koja uglavnom živi u kaosu s natruhama reda i discipline. Nemamo često vremena za promišljanje odluka već ih donosimo impulzivno i nadamo se da ne griješimo puno.”
