Puse, igra i zagrljaji važniji od svih pravila
Bebivita je bila u posjeti mami Vjeri Pađen i njenoj kćerkici Zlati od kojih smo doznali sve o njihovoj igri uz koju zaborave na vrijeme i odluče se za Bebivita obrok.
Malena Zlata krajem veljače ugledala svoju prvu rođendansku tortu. Na njoj je veselo sjala jedna, uspravna, ponosna svjećica s razigranim plamičkom – kao da je govorila: „Evo me! Već mi je godina dana!“ Za mamu Vjeru, stručnjakinju za komunikacije i tatu Luku, ugostitelja, sreća je gledati kako ova mala, ali vesela, nasmijana i svojeglava djevojčica, njihova jedinica, raste.
Njezin je dolazak njihovu malu užu obitelj Pađen, ali i veliku širu, posve raznježio, ispunio veseljem i ljepotom. Bake, djedovi i prabake samo čekaju kada će ih obgrliti nježne ručice. „Živimo sami, tata rano ujutro odlazi na posao i nema ga cijeli dan, a ja imam takav tip posla da mogu raditi i od doma pa nam zapravo ničija pomoć i ne treba. Tetu čuvalicu nemamo, a kada nam iskrsne neka neodgodiva obaveza ili poslovni projekt u pomoć uskoči moja mama - dobri stari baka servis“, opisuje mama Vjera obiteljsku atmosferu i dodaje kako je Zlata, čim otvori oči, spremna za akciju, a miruje samo kad spava. Zato je, kaže, zovu – Tornado! No, ujedno je i puštaju, pa i potiču, da poput brzog vjetra istražuje svijet oko sebe.
„Mi smo onaj tip roditelja koji ne diže paniku pri svakom padu ili nekom manjem udarcu koji se svakodnevno događaju bebama koje uče hodati i koje su živahne kao Zlata. Zlatinim je prabakama dosta teško ne reagirati s dobrim starim (i vjerujem svim mamama dobro poznatim) pozadinskim efektima poput 'joooj', 'paziii, udariti ćeš se' i slično. Ali s druge strane, bake, dede i prabake tu su da na njih paze, da ih maze i razmaze, tako da ih razumijem“, smije se Vjera i dodaje kako je Zlata iznimno društvena beba koja nema straha od neznanaca i svima prilazi sa širokim osmijehom, spremna na igru. A posebno je, kaže, zanimaju maleni dječaci. „Možda zvuči smiješno, ali djevojčice baš ne privlače njenu pažnju, vjerojatno zato jer su mirnije od dječaka, koji su, kao i ona, uvijek u pokretu i nemaju mira.“ Sva sreća pa Zlata ima prijatelja Jonu s kojim se često igra i uživa u šetnjama, ali joj je srcu prirasla i malena prijateljica Marija. Ipak, najbolji partner za igru je ipak – mama! „Mi dane provodimo u igri! Ona nikada zapravo ne prestaje. Zlata se najviše voli igrati didaktičkim igračkama – bitno je da pjevaju ili proizvode bilo kakav zvuk, i njena pažnja je zaokupljena“, kaže mama i otkriva kako je među Zlatinim „pjevačima“ trenutno najpopularniji jedan klaun u kojeg se ubacuju loptice, a svaki pogodak donosi novu omiljenu melodiju na koju Zlata neodoljivo zapleše.
Ova bi djevojčica mogla biti i ljubiteljica knjiga kad naraste jer voli i slikovnice – one pametne koje sviraju dok im okreće stranice, ali i one obične, „staromodne“ – važno je samo da je u njima glavni lik Minnie Mouse, njezina omiljena mišica. „Dok se zajedno igramo, voli kad joj čitam slikovnice, a često se zna zaigrati sama, i to najčešće s igračkama za finu motoriku. Postoje dani kada je sve med i mlijeko, ali naiđu i oni gdje ovaj mali tornado zahtjeva jako puno pažnje. Tada sve obaveze stavljam u drugi plan, a magneti, kocke i drvene igračke ispune nam cijeli stan“, veselo će Vjera, dodajući kako kroz igru svoju mezimicu pokušava ponešto i naučiti. Primjerice, Zlata se boji usisavača i sušila za kosu, pa joj mama kroz igru pokušava smanjiti taj strah ili ga barem maknuti u drugi plan. A svaki strah pada u drugi plan kada krene veselo večernje brčkanje u kadi. Iako šarene gumene igračke mame s polica kupaonice, Zlata, kao i gotovo sva djeca, poseže svakodnevnim stvarima - za maminim češljem i rukavicom za kupanje.
Puno je to aktivnosti u jednom danu, no Vjera je mama koja se ne uzbuđuje i pokušava svoju djevojčicu podizati relaksirano i bez puno stresa. Zato si i ne nameće pravila, poput onih o strogo planiranim Zlatinim obrocima koje bi morala sama i skuhati. „Razumijem da su mame opterećene tom nekom nametnutom tvrdnjom da djeca moraju jesti isključivo kuhano kako bi bila superzdrava, superuspješna, superpametna…, ali ja nisam jedna od njih. Naravno, Zlata jede uglavnom kuhano, obožava juhe, ali, nećemo si lagati, i kašice se nalaze na našem jelovniku. I sva sreća da imamo tu mogućnost - znam da su mnoge, poput onih iz Bebivita programa, pripremljene s punom pažnjom nutricionista“, kaže Vjera dodajući da će se stoga radije dulje igrati, nego juriti u kuhinju onda kada im je najljepše. Svoja pravila cure Pađen imaju i na početku dana. „Kod jutarnjeg buđenja Zlata ima svoj poseban ritual – ona će ujutro najradnije pojesti Bebivita kašicu – ali onu za laku noć“, smije se mama.
„Sretna mama – sretna beba, to je neka misao kojom se vodim i kojom bi se sve mame trebale voditi. Mislim da je previše mom-shaminga, tj. posramljivanja mama zbog vlastitog pristupa odgoju, na internetu i apsolutno ne vidim ništa loše u tome da dijete pojede kašicu, a mama ima više vremena za igru i dijete, ali i za sebe. Dijete treba odrastati sigurno i sretno i to bi nam trebalo biti jedino bitno sada dok su tako mali. Sada je idealno vrijeme da stvaramo predivne uspomene, jer rastu kao gljive, a pusa, smijeha i zagrljaja nikad nije dovoljno“, iskreno će Vjera. A zahvaljujući današnjim mogućnostima, ona svoje stavove može provesti u djelo i zaboraviti na vrijeme igrajući se u Zlatinom kutku, koji je zapravo velik, šaren dom igračaka i po potrebi, kao u čaroliji, može se proširiti na cijeli dom. Blago Zlati!
