Kakav utjecaj ima jod na zdravlje bebine štitnjače i organizma?
Pri spomenu joda najčešća asocijacija je štitnjača, što je i logično s obzirom da se u njoj nalazi 70-80% ukupnog udjela joda u našem tijelu (cca 15-20 mg). Jod spada u skupinu minerala u tragovima što znači da ga u organizmu ima manje od 5 g, no njegova uloga u našem organizmu je izuzetno važna. Jod je prijeko potreban za sintezu hormona štitnjače. Štitnjača je žlijezda s unutarnjim izlučivanjem koja izlučuje dva hormona: tiroksin (T4) i trijodtironin (T3).
Naš organizam strogo kontrolira koncentracije hormona štitnjače uz pomoć tireotropina (TSH), hormona kojeg luči hipofiza. TSH pojačava unos joda u štitnjaču i potiče sintezu T3 i T4. U stanjima nedostatka joda, neće biti dovoljno sintetiziranih hormona štitnjače, ali će porasti razine TSH, što uzrokuje povećanje same štitnjače – gušavost, a to je jedan od prvih i najvidljivijih znakova nedostatka joda u našem organizmu.
Hormoni štitnjače reguliraju brojne fiziološke procese, uključujući rast i razvoj (utječu na lučenje hormona rasta), metabolizam (ugljikohidrata, masti, bjelančevina, vitamina, minerala i mnogih lijekova), stvaranje topline (termogenezu), rad srca, peristaltiku crijeva te reproduktivnu funkciju (kontroliraju lučenje spolnih hormona). Hormoni štitnjače su glavni regulatori našeg metabolizma i kada su njihove količine niske, sve se usporava, a kada su visoke, sve se ubrzava. Također, hormoni štitnjače su neophodni za normalan razvoj središnjeg živčanog sustava, posebno između 15-og tjedna i treće godine života.
Istraživanja pokazuju da je dojenčad posebno osjetljiva na nedostatak joda. Majčino mlijeko sadrži jod, iako koncentracije joda variraju ovisno o majčinom unosu joda, a istraživanja pokazuju da čak 47% dojenčadi koja je isključivo dojena ne prima dovoljne količine joda.
Poremećaj rada štitnjače može se manifestirati u bilo kojoj dobi djece i odraslih. Ako se javlja već intrauterino, nakon poroda dolazi do zastoja u mentalnom i psihomotornom razvoju pa se zato u svim hrvatskim rodilištima radi probir novorođenčadi, kako bi se u slučaju potvrdne dijagnoze što ranije započelo liječenje i tako spriječio razvoj teške mentalne retardacije i zastoja u rastu i razvoju djeteta.
Hipotireoza (smanjena funkcija štitnjače) je jedna od najčešćih endokrinoloških bolesti u dječjoj dobi, a očituje se kao zaostatak u rastu, dozrijevanju kostiju i nicanju zubi, a poslije i u spolnom razvoju. Koža je suha i perutava, djeca ne podnose hladnoću, umorna su i pospana, imaju zatvor, debljaju se.
Hipertireoza (povećana funkcija štitnjače) je stanje ubrzanog metabolizma cijelog organizma zbog pojačane produkcije tiroidnih hormona. Pojavljuje se emocionalna labilnost, nervoza, pojačano znojenje, pojačan apetit, ali bez porasta tjelesne mase, nepodnošenje topline, proljev, drhtavica i osjećaj slabosti. Štitna žlijezda je povećana, javlja se ubrzan rad srca, povišen arterijski tlak, topla i vlažna koža. Ponekad se javlja i izbočenje očnih jabučica.
Moglo bi vas zanimati:
Sadržaj joda u hrani ovisi o udjelu joda u tlu pa će zbog toga niske koncentracije joda u tlu i vodi rezultirati biljkama i životinjama s niskim udjelom joda. Većina joda na našem planetu nalazi se u oceanima, a sadržaj joda u tlu varira ovisno o regiji. Što je tlo starije i izloženije vanjskim čimbenicima, to je vjerojatnije da će se erozijom tla jod isprati. Morski se plodovi smatraju najboljim izvorom joda, posebno losos, tuna, bakalar i škampi. Također, neke vrste morskih algi, kao što su kelp, nori i wakame sadrže veće, ali izrazito varijabilne količine joda. Životinjski izvori joda su mlijeko i mliječni proizvodi te jaja i puretina, dok biljni izvori joda uključuju češnjak, sezam, soju, špinat, blitvu, grašak, tikvice, kupus, repu, krumpir, grah. Malo manje količine joda se nalaze i u kukuruzu, suhim šljivama, grožđicama, soku od jabuke i bananama. Međutim, potrebno je napomenuti da koncentracija joda u hrani izuzetno varira. Prerađena hrana može pridonijeti unosu joda ako joj se tijekom proizvodnje dodaju jodirana sol ili aditivi, ali su te vrijednosti varijabilne. U Hrvatskoj je 1953. godine uvedena zakonska odredba o obveznom jodiranju soli čiji su rezultati nakon deset godina pokazali gotovo trostruko smanjenje rasprostranjenosti gušavosti. Početkom 1990-ih provedena su epidemiološka istraživanja koja su pokazala da je u Hrvatskoj prisutan blagi do umjereni nedostatak joda pa je zato 1996. godine uveden novi pravilnik kojim je količina kalij jodida u soli povećana na 25 mg/kg. Prema pravilniku iz 2011. godine, stolna sol mora sadržavati jod u količini 15-23 mg/kg.
Preporučeni dnevni unos joda mijenja se ovisno o dobi, a posebne su potrebe kod trudnica i dojilja:
Dojenčad 0-6 mjeseci: 110 µg/dan
Dojenčad 7-12 mjeseci: 130 µg/dan
Djeca 1-8 godina: 90 µg/dan
Djeca 9-13 godina: 120 µg/dan
Djeca starija od 14 godina i odrasli: 150 µg/dan
Trudnice: 220 µg/dan
Dojilje: 290 µg/dan
Na primjeru joda može se primijetiti kako jedan element koji nam je potreban u tako malim količinama utječe na tako puno zbivanja u organizmu te kako je izuzetno važno da nam prehrana bude raznolika. To se posebno odnosi na prehranu djece, kako bi osigurali da dobiju sve komponente koje će omogućiti da zdravo rastu, razvijaju se, budu sretni, veseli i razigrani.
Sanjica Karakaš, dipl.inž.
